Roditeljska radionica
Igra i frustracija
- strpljenje
- upornost
- samoregulacija
Frustracija u igri je često trenutak u kojem dijete susreće izazov, uči čekati, pokušati ponovno i nositi se s osjećajem neuspjeha.
Kratko o temi
Problem
Zašto nam je teško gledati frustrirano dijete?
Kad dijete zapne, nama odraslima često bude teško ostati mirnima.
Vidimo da se ljuti.
Vidimo da mu ne ide.
Vidimo da je rješenje nadohvat ruke.
I tada često uskočimo.
Popravimo.
Dovršimo.
Pokažemo.
Uzmemo stvar u svoje ruke.
Najčešće to radimo iz dobre namjere. Ne želimo da se dijete muči, plače ili osjeća neuspješno.
Ali ako svaki put uklonimo prepreku prije nego što dijete dobije priliku pokušati, ono ne spoznaje da frustraciju može prevladati, i još važnije, iz tog iskustva učiti.
Ne uči samo “kako riješiti zadatak”.
Uči i kako regulirati vlastite osjećaje, ustrajati i pokušati ponovno.
Rješenje
Kako pomoći djetetu da ustraje?
Što možemo reći
- Vidim da te ovo naljutilo.
- Teško je kad ne ide odmah.
- Možeš malo stati pa pokušati opet.
- Hoćeš da budem tu dok probaš još jednom?
- Ne moraš odmah uspjeti. Važno je pokušati.
Što možemo napraviti
Ostati mirni dok je dijete uzrujano.
Imenovati osjećaj prije nego što nudimo rješenje.
Ponuditi pauzu ako je dijete preplavljeno.
Pomoći najmanje koliko je potrebno da dijete nastavi samo.
Pohvaliti pokušaj, ne samo uspjeh.
Što je dobro izbjeći
Reći “nije to ništa”.
Požurivati dijete da se smiri.
Odmah dovršiti zadatak umjesto njega.
Ismijati ili umanjiti ljutnju.
Očekivati da dijete odmah zna regulirati osjećaj.
Reći “nemoj se ljutiti”.
Frustracija nije kraj igre
Djetetu je potreban smireni roditelj koji ne rješava problem umjesto njega, nego mu daje sigurnost da prebrodi frustraciju i ostane uporno.
Frustracija se često pojavi baš onda kada je djetetu do nečega stalo.
Kada ne uspije odmah, mogu ga preplaviti osjećaji.
Ako u tom trenutku ostanemo blizu, smireni i dostupni, dijete postupno uči da neugodan osjećaj nije opasan i da ne znači da treba odmah odustati.
Tako igra postaje prostor u kojem dijete vježba strpljenje, upornost i samoregulaciju.
U Hokus Pokus kućici...
I mala ljutnja danas je bila dio igre.
Teddy je danas u Hokus Pokus kućici pokušavao složiti slagalicu.
Jedan dio nikako nije htio sjesti na svoje mjesto.
Teddy se najprije namrštio. Zatim je duboko udahnuo, malo zastao i pokušao ponovno.
Nije sve odmah uspjelo.
Ali igra se nastavila.
Mala ljutnja - priča za zajedničko čitanjeIdeja za isprobati ovaj tjedan
Ovaj tjedan promatrajte trenutak kada dijete u igri zapne.
Možda mu se toranj sruši.
Možda dio ne ulazi gdje želi.
Možda nešto ne može otvoriti, spojiti, provući ili složiti.
Prije nego što uskočite, pokušajte prvo imenovati ono što vidite.
Možete reći:
- “Vidim da te ovo naljutilo.”
- “Baš si htio da uspije.”
- “Hoćeš malo stati pa probati opet?”
- “Ja sam tu ako ti treba pomoć.”
- “Možeš pokušati još jednom kad budeš spreman.”
Cilj nije da dijete nikada ne bude frustrirano.
Cilj je da uz nas uči kako frustracija može proći.
Bez obzira na ishod, primijetite trud. Možete reći: “Vidim da si pokušao ponovno, iako ti nije bilo lako.”
Zašto je važno hvaliti trud, a ne samo rezultat?Mala HP napomena
Važno je da djeci ponudimo igračke koje imaju dovoljno izazova, ali nisu toliko teške da ih stalno vode u neuspjeh.
Slagalice, umetanje oblika, građenje, nizanje, provlačenje, balansiranje i igre s dijelovima potiču strpljenje, upornost i samoregulaciju.
Zato u Hokus Pokus webshopu igračke možete pretraživati prema dobi, tipu igre i razvojnim poticajima.
Pronađite igračke koje potiču upornostIgra i frustracija