Roditeljska radionica
Djeca nas vole oponašati
- maštanje
- igra uloga
- razumijevanje svijeta
Kroz igru uloga i oponašanje dijete pokušava razumjeti svijet odraslih, odnose koje promatra i uloge koje ga okružuju.
Kratko o temi
Problem
Zašto odrasli često podcjenjuju igru oponašanja?
Kada dijete “kuha ručak”, “popravlja kvar”, “vozi na posao” ili “poslužuje goste”, odraslima to ponekad izgleda kao obična imitacija.
Kao da dijete samo kopira ono što vidi.
Ali dijete kroz takvu igru radi puno više od pukog ponavljanja. Slaže smisao onoga što vidi oko sebe.
Upravo kroz igru oponašanja dijete počinje razumjeti kako svijet funkcionira.
Tko što radi.
Kako izgleda svakodnevni život.
Kako se ljudi dogovaraju.
Kako se pomaže.
Kako se nešto priprema, popravlja ili organizira.
Ako takvu igru gledamo samo kao “slatku fazu”, lako propustimo vidjeti koliko je ona važna za djetetovo razumijevanje svijeta, razvoj govora, mašte i socijalnih odnosa.
Rješenje
Kako podržati igru oponašanja?
Što možemo reći
- Vidim da danas nešto pripremaš.
- Tko će ovo jesti?
- Što se ovdje danas događa?
- Tko što radi u tvojoj igri?
- Vidim da si smislio baš svoju priču.
Što možemo napraviti
Ponuditi djetetu predmete i igračke koje pozivaju na igru uloga.
Promatrati prije nego što se uključimo.
Uključiti se tek kada nas dijete pozove.
Prihvatiti da igra ne mora biti “točna” da bi bila vrijedna.
Ostaviti prostor da dijete samo vodi priču.
Što je dobro izbjeći
Ispravljati svaki detalj igre.
Govoriti djetetu kako se “to zapravo radi”.
Pretvarati igru u poduku.
Preuzeti glavnu ulogu u igri.
Svoditi igru samo na rezultat ili “točnost”.
Požurivati dijete.
Igra oponašanja je način razumijevanja svijeta
Kada dijete oponaša odrasle, ono ne glumi samo ono što vidi. Ono pokušava razumjeti odnose, redoslijed događaja, svakodnevne uloge i osjećaje koji prate te situacije.
Zato igra kuhinje, alata, trgovine, doktora, vožnje ili kućanstva nije “samo igra”. To je prostor u kojem dijete spaja maštu i stvarnost, gradi govor i razvija socio-emocionalne vještine.
Djetetu nije najvažnije da igru odigra “ispravno”, nego da kroz nju može razumjeti, isprobati i oblikovati svijet na svoj način.
U Blagodolu...
Kuhinja miriše na nešto novo
Teddy je u Blagodolu danas pripremao ručak.
Rezao je, slagao i isprobavao kao da već zna što će nastati. A onda je nešto promijenio, dodao svoju ideju i od običnog trenutka napravio sasvim novu malu priču.
Ideja za isprobati ovaj tjedan
Ovaj tjedan promatrajte čega se dijete spontano voli igrati kada oponaša odrasle.
Priprema li ručak?
Popravlja li nešto?
Poslužuje li goste?
Brine li o lutki, medi ili životinjama?
Vozi li, nosi li, slaže li ili organizira?
Umjesto da odmah vodimo igru, pokušajmo prvo pratiti što dijete samo gradi.
Možemo reći:
- ‘Vidim da ovdje nešto pripremaš.’
- ‘Tko danas dolazi u goste?’
- ‘Što se sada događa?’
- ‘Tko će ovo koristiti?’
- ‘Kako si smislio baš ovu priču?’
Cilj nije da dijete točno kopira odrasle.
Cilj je da kroz igru dobije prostor razumjeti svijet, odnose i svakodnevne situacije na svoj način.
Bez obzira na ishod, primijetimo ideju i trud. Možemo reći: ‘Vidim da si puno maštao da bi smislio svoju igru.’
Mala HP napomena
Važno je da djeci ponudimo igračke koje otvaraju prostor za simboličku igru, maštanje i igru uloga.
Zato u Hokus Pokus webshopu igračke možete pretraživati prema tipu igre i razvojnim poticajima.
Pronađite igračke za simboličku igruDjeca nas vole oponašati