Obiteljska svakodnevica u dječjoj igri

Problem

Zašto nam obični trenuci često promaknu?

Odraslima se svakodnevne rutine često čine nevažnima.

Odlazak u vrtić, čekanje, pospremanje ili zajedničko sjedenje za stolom često doživimo kao nešto što treba “odraditi”.

U brzini dana lako preskočimo upravo one male trenutke koji djetetu puno znače. Ponekad nemamo vremena. Ponekad nam se čini da je jednostavnije sve napraviti sami. Ponekad samo želimo da jutro, ručak, spremanje ili odlazak prođu što mirnije i brže.

Ali dijete te trenutke ne doživljava kao usputne.

U njima prepoznaje ritam dana.

Uči kako izgleda briga, dogovor, čekanje, pomaganje i zajedništvo.

Kada takve trenutke stalno ubrzavamo ili minoriziramo, dijete gubi priliku sudjelovati u onome što gradi osjećaj sigurnosti i pripadanja.

Zato se u dječjoj igri često pojavljuje upravo ono što je djetetu najbliže: mali poznati rituali koje dijete pokušava ponovno složiti, razumjeti i oblikovati na svoj način.

Rješenje

Kako graditi odnos kroz male svakodnevne trenutke?

Što možemo reći

Želiš mi pomoći ispeći tost?
Što prvo trebamo napraviti ako kuhamo čaj?
Kome ćemo danas staviti šalicu?
Hoćeš i ti svom medi pripremiti doručak dok čekaš?
Što je tvom medi najdraže za vrijeme doručka?

Što možemo napraviti

Uključiti dijete u male poznate rutine kad god je to moguće.

Dati mu jednostavan zadatak koji može napraviti samo ili uz malu pomoć.

Usporiti jedan mali dio dana, čak i ako ne možemo usporiti sve.

Dopustiti djetetu da u igri ponovi ono što je doživjelo u stvarnom životu.

Primijetiti trenutke u kojima dijete kroz igru ponovno gradi obiteljski ritual.

Što je dobro izbjeći

Sve napraviti umjesto djeteta jer je brže.

Svaki poznati ritual pretvoriti u žurbu.

Podcijeniti igru zato što izgleda jednostavno.

Pretpostaviti da se dijete “samo igra kuhanja”.

Zaboraviti da se odnos često gradi u malim, ponovljenim svakodnevnim situacijama.

Mali rituali, veliki osjećaji

Djeci su poznati obiteljski rituali važni jer im daju osjećaj da svijet ima red.

Kad se nešto ponavlja, dijete lakše razumije što slijedi.
Kad zna tko je uz njega, osjeća se sigurnije.
Kad sudjeluje u malim svakodnevnim trenucima, osjeća da pripada.

Zato igra kuhanja, posluživanja, spremanja ili zajedničkog doručka nije samo “glumljenje odraslih”.

Dijete se često najviše povezuje upravo kroz male ponovljene trenutke u kojima ima svoje mjesto.

To je način na koji dijete ponovno slaže poznate trenutke, daje im značenje i pretvara ih u svoju priču.

Ideja za isprobati ovaj tjedan

Ovaj tjedan promatrajte koje obiteljske trenutke dijete spontano vraća u igru.

Možda priprema doručak.
Možda poslužuje kavu.
Možda sprema torbu.
Možda stavlja lutku spavati.
Možda “ide na posao” ili nekoga čeka da se vrati.

Ne morate odmah usmjeravati igru. Pokušajte prvo vidjeti koju priču dijete stvara.

Možete pitati:

‘Što se danas priprema?’
‘Tko dolazi za stol?’
‘Što treba napraviti prije odlaska?’
‘Tko se vraća kući?’
‘Što se događa dalje?’

Cilj nije da igra izgleda stvarno.
Cilj je da dijete kroz poznate trenutke gradi osjećaj reda, povezanosti i sigurnosti.

Bez obzira na to koliko igra izgleda jednostavno, primijetite što dijete stvara. Možete reći: ‘Vidim da si se sjetio našeg jutra.’

Mala HP napomena

Važno je da djeci ponudimo igračke koje im omogućuju da ponavljaju, mijenjaju i izmišljaju svakodnevne situacije.

Kuhinje, posuđe, hrana za igru, figure, lutke i mali svjetovi potiču simboličku igru, osjećaj povezanosti i razumijevanje odnosa.

Zato u Hokus Pokus webshopu igračke možete pretraživati prema tipu igre i razvojnim poticajima.

Pronađite igračke za simboličku igru

Kratko o temi