Roditeljska radionica

Prostor koji raste s djetetom

Kako prostor oko djeteta može nježno pratiti njegov razvoj?

  • razvoj kroz igru
  • samostalnost
  • manje je više

Okoliš nije samo pozadina

Djetetov neposredni okoliš prostor je u kojem promatra, sluša, dodiruje, kreće se, pokušava, ponavlja, zamišlja i postupno osvaja sve više samostalnosti.

Zato se i ono što mu nudimo može mijenjati zajedno s njim. Ne mislimo pritom na stalno kupovanje novih stvari niti na dječju sobu prepunu razvojnih sadržaja. Upravo suprotno.

Manje je često više. Jedan pažljivo odabran podražaj i dovoljno vremena da ga dijete doživi mogu mu pružiti mnogo više od deset stvari ponuđenih istodobno.

Dobri poticaji ne moraju neprestano privlačiti djetetovu pažnju. Njihova je uloga dati mu priliku da samo pogleda, posluša, dodirne, pokuša i ponovno pokuša.

Dobne granice u nastavku shvatite okvirno. Djeca se ne razvijaju prema kalendaru jednakim tempom. Važnije je promatrati što dijete upravo pokušava napraviti i prilagoditi mu prostor tako da ga u tome podržava.

Za početak: jedan podražaj, pa vrijeme

Posebno u prvim mjesecima lako je upasti u zamku razmišljanja da bebu treba stalno zabavljati. Mobil se pomiče, zvečka zvoni, glazbena igračka svira, kontrastne kartice stoje sa strane — i sve je uključeno odjednom.

No bebin živčani sustav tek uči obrađivati ono što vidi, čuje i osjeća.

Ponudite. Pričekajte. Promatrajte reakciju. Tek zatim uvedite nešto novo.

Jedan put neka beba mirno promatra mobil. Drugi put ponudite kontrastnu karticu. Kasnije joj dopustite da posluša nježan zvuk zvečke ili upozna novu teksturu dodirom.

Ponavljanje pritom nije dosada. Za malo dijete upravo je ponavljanje način na koji upoznaje svijet i postupno razumije ono što mu se događa.

0–3 mjeseca

Promatram, osluškujem i upoznajem dodirom

  • vid i sluh
  • dodir
  • prvi pokreti

U ovoj dobi predlažemo

  • miran i pregledan prostor
  • jedan podražaj naizmjence
  • mobil ili kontrastne kartice
  • nježnu zvečku ili glazbenu igračku
  • mekanu tkaninu ili krpicu za dodir

Što se upravo razvija

Vid još sazrijeva, pažnja je kratka, a ljudsko lice jedan je od najvažnijih podražaja. Beba postupno uočava kontraste, prati spor pokret i okreće se prema zvuku. Kroz kožu prima informacije o dodiru, toplini, pritisku i teksturi.

Mobil u ovoj fazi prije svega poziva na promatranje. Bebi je potreban i prazan prostor: vrijeme budnosti na sigurnoj, ravnoj podlozi omogućuje spontane pokrete ruku i nogu.

Najvrjedniji dio okoliša ionako nije predmet. To ste vi — vaše lice, glas, dodir i odgovor na njezine pokušaje komunikacije.

3–6 mjeseci

Želim dohvatiti ono što primjećujem

  • oko-ruka
  • hvatanje
  • kretanje

U ovoj dobi predlažemo

  • siguran prostor na podu
  • vrijeme na trbuščiću dok je beba budna i pod nadzorom
  • lagane predmete nadohvat ruke
  • zvečke, grickalice i različite teksture
  • predmet koji može promatrati, dotaknuti i pokušati uhvatiti

Prostor daje priliku

Ono što je beba prije uglavnom promatrala sada sve češće pokušava dodirnuti. Pogled i pokret ruke počinju se povezivati, a beba pruža ruke, pokušava uhvatiti predmet i istražuje ustima.

Predmet ne treba odmah stavljati bebi u ruku. Ako je sigurno postavljen dovoljno blizu, ona ga može uočiti, procijeniti udaljenost, pružiti ruku i pokušati.

Ponekad će promašiti. Upravo je to pokušavanje važan dio razvoja. Okruženje ne radi nešto umjesto djeteta, nego mu daje dovoljno dobru priliku da samo napravi sljedeći korak.

6–12 mjeseci

Želim otkriti što sve mogu učiniti

  • uzrok i posljedica
  • istraživanje
  • samostalni izbor

U ovoj dobi predlažemo

  • dovoljno sigurnog prostora za kretanje
  • nekoliko dostupnih predmeta, ne punu košaru
  • predmete za hvatanje, kotrljanje, premještanje i slaganje
  • jednostavne stvari koje se mogu vaditi i vraćati
  • nisku košaru ili policu iz koje dijete može samo birati

Što se događa kada…?

Predmet više nije samo nešto što treba pogledati ili uhvatiti. Dijete ga može baciti, okrenuti, udariti o drugi predmet, kotrljati, staviti unutra i ponovno izvaditi. Tako otkriva jednostavne odnose uzroka i posljedice.

Primjer mogu biti kocke, čašice za slaganje, loptice, tekstilna kocka ili jednostavan activity cube. Važnije od konkretnog predmeta jest ono što s njim dijete može napraviti.

Ako pred sobom ima previše stvari, pažnja se lako seli prije nego što je jednu stiglo temeljitije istražiti. Ponudite nekoliko mogućnosti i promatrajte čemu se dijete vraća.

1–2 godine

Želim sam

  • samostalnost
  • organizacija
  • svakodnevni zadaci

U ovoj dobi predlažemo

  • niski i dostupni prostor za nekoliko stvari
  • slikovnice koje dijete može samo uzeti
  • predmete za ubacivanje, vađenje, slaganje i prenošenje
  • prostor za guranje, povlačenje i kretanje
  • jednostavne prilike za prve male svakodnevne zadatke

Spustite svijet na djetetovu razinu

Dijete sve više želi sudjelovati u svijetu odraslih: nositi, otvoriti, zatvoriti, premjestiti, donijeti, spremiti i ponoviti ono što je upravo vidjelo.

Ako su stvari koje smije koristiti stalno izvan njegova dosega, za gotovo svaku aktivnost treba odraslu osobu. Ako dio prostora spustimo na njegovu razinu, šaljemo sasvim drugačiju poruku: Možeš pokušati sam.

Ne treba sve biti dostupno. Nekoliko smisleno odabranih stvari sasvim je dovoljno, osobito ako dijete postupno može razumjeti gdje se što nalazi i kamo se vraća nakon igre.

2–4 godine

Ono što vidim pretvaram u igru

  • simbolička igra
  • scenska igra
  • stvaranje

U ovoj dobi predlažemo

  • otvorene materijale koji se mogu koristiti na različite načine
  • dovoljno slobodnog prostora za igru
  • jednostavan kutak za simboličku i scensku igru
  • kocke, figurice, lutke ili prilagođene predmete svakodnevice
  • mjesto za crtanje i stvaranje

Prostor treba nuditi mogućnosti

Predmet više ne mora biti samo ono što stvarno jest. Kutija može postati kuća, stolica vlak, komad tkanine plašt, a drvena figurica može krenuti na putovanje koje postoji samo u dječjoj priči.

Dijete promatra svakodnevni život i kroz igru ga ponovno stvara, mijenja i pokušava razumjeti. Kuhinjica nije vrijedna zato što dijete mora „pravilno kuhati”, nego zato što iz poznatoga može stvarati vlastite situacije, odnose i priče.

Što igračka manje određuje cijelu priču, dijete ima više prostora da je samo smisli.

4+ godina

Mogu planirati, stvarati i nastaviti sutra

  • planiranje
  • koncentracija
  • velike ideje

U ovoj dobi predlažemo

  • mjesto za gradnju i stvaranje
  • organizirane materijale dostupne djetetu
  • slagalice, konstrukcijske elemente i kreativni pribor
  • mirniji kutak za usredotočenu aktivnost
  • mogućnost da dio započete igre ili projekta ostane do sutra

Omogućite i nastavak

Kako dijete raste, igra sve češće traje dulje. Može unaprijed imati ideju, graditi složeniju konstrukciju, pripremati trgovinu, stvarati vlastiti mali svijet ili raditi na kreativnom projektu.

Stalno pospremanje svega nakon svake igre može nenamjerno prekidati upravo onu vrstu dubljeg bavljenja koju želimo potaknuti. Cijela soba ne može danima ostati gradilište, ali mala polica, stol ili kutak mogu sačuvati nedovršenu ideju.

Tvoja ideja vrijedi dovoljno da joj se možeš vratiti.

Kako nuditi stvari bez pretrpavanja prostora?

Ne postoji čaroban broj igračaka koji odgovara svakom djetetu. Ponudite nekoliko stvari i promatrajte: čemu se dijete vraća, što dugo istražuje, a što potpuno zanemaruje?

Kada nešto prestane biti zanimljivo, nije nužno potrebno dodati još pet novih stvari. Možete samo zamijeniti jedan predmet drugim. Takva jednostavna rotacija pomaže prostoru da ostane pregledan, a postojeće stvari ponovno mogu postati zanimljive kada se nakon nekog vremena vrate.

Kod bebe

Danas mobil, drugi put zvečka, zatim kontrastna kartica.

Kod starijeg djeteta

Nekoliko kocki, figurice i tkanina danas — drugi materijal nekoliko dana kasnije.

Cilj nije stvoriti savršeno uređenu dječju sobu. Cilj je omogućiti djetetu da u prostoru primijeti mogućnost i ima dovoljno vremena da je samo istraži.

Dobar prostor ne zabavlja dijete

To možda zvuči neobično u svijetu u kojem se dječji proizvodi često natječu za pažnju svjetlima, zvukovima, pokretom i neprestanim novim efektima.

Ali dobar razvojni prostor ne mora stalno govoriti: Pogledaj me! Pritisni me! Slušaj me!

Može biti tih, pregledan i promišljen. Cilj nije da prostor vodi igru umjesto djeteta. Cilj je da roditelj prati ono što se u djetetu upravo razvija i pruži mu dovoljno sigurnosti, slobode i vremena da sljedeći korak napravi samostalno.

Prostor ne treba rasti u količini stvari.
Treba rasti zajedno s djetetom.

Još ideja za igru i razvoj

U Kutku za roditelje pronađite još sadržaja o dječjoj igri, razvoju i malim svakodnevnim trenucima koji postaju velike priče.

Prostor koji raste s djetetom
Scroll to top